HOMO TAMO DI JE BOJE

O knjizi HOMO TAMO DI JE BOJE

Kazati da su nježnost, otpor, humor, ljubav, strast prema rodnom otoku, teme kojima se u svojoj poeziji Jakopač bavi, bilo bi istinito, no nedovoljno. Pjesme Žana Jakopača valja istražiti, čitati naglas i pojačati muziku s novog albuma, valja zaplesati, otkačiti se uz stihove, odati se bez susprezanja nostalgiji i zaboravu, hodeći tamo gdje je bolje, gdje je svijet oslobođen grubosti i nadmenosti, a začinjen smijehom, opuštenošću i morem.

Više od dva desetljeća nakon genijalnog albuma „Velegradele“ Žana Jakopača i „Šo! Mazgoona!“, pokretača tzv. „otočkog vala“, stiže nam zbirka poezije Žana Jakopača. Zbirka sadrži stihove već poznatih nam uglazbljenih hitova, toliko puta izvedenih na koncertima i odslušanih na tulumima, no donosi i potpuno novu poeziju i novu poetsku dimenziju ovog svestranog umjetnika koji vješto povezuje otočnost i urbanost, te poeziju i glazbu. Pjesme koje znamo, primjerice „Otoče“ i „Na Palagruzu“ postale su kolektivno simboličko mjesto radosnog mediteranskog eskapizma suprotstavljajući se ustrojstvu svijeta koji pritišće i nasrće na čovjeka kao biće slobode. Upravo je sloboda u podlozi svega što piše i stvara Žan Jakopač.

Sanja Baković