KRVAVA ODAJA

O knjizi KRVAVA ODAJA

Nije pretjerano reći da je Angela Carter svojim fantastičnim pričama i romanima otvorila prepoznatljiv rukavac u kaotičnoj postmoderni u koji su se slile glavne umjetničke i mislilačke bujice dvadesetog stoljeća. Nadrealizam, psihoanaliza, magijski realizam, feminizam − sve te struje vrtlože se u njezinim radovima uz elemente gotičkog horora, satire, apsurda, fantazmagorije. Hrvatski čitatelji dosad su u prijevodu mogli čitati samo njezin rani roman Čarobna prodavaonica igračaka (2003.), ali njezina najutjecajnija zbirka Krvava odaja dosad je bila neobjavljena, premda joj je upravo ona osigurala slavu s obje strane Atlantika. Njezin je utjecaj u proteklih nekoliko desetljeća neprijeporan, jer Angela Carter pogađa samu srž onoga što u suvremenoj književnosti lako komunicira sa širokim krugom čitatelja a opet zadržava slojevitost i intelektualnu izazovnost ozbiljne fikcije. Vjerojatno je upravo zbog toga prema časopisu The Times Angela Carter na desetome mjestu najvećih britanskih autora od 1945. Na hrvatski je njezin zamršen stil majstorski prevela Senka Galenić, čuvajući arhaičnost i fantazmagoričnost autoričine poetike.

Književnost, kazalište i film obiluju suvremenim inačicama klasičnih bajki, među kojima su mnoge isprazne i sentimentalne, u službi komercijalnih pothvata, ali neke uspijevaju izokrenuti kanon tako da prokažu okoštale predodžbe koje djeci od najmanjih nogu usađuju dominantnu ideologiju. Dubinom i poetskom snagom svojega proznoga izraza Angela Carter, pak, očuđuje stereotipe posežući za onime što je u bajkama skriveno između redaka.

[…]

Angela Carter vraća bajke odraslima prepoznajući njihovu vitalnu drskost i duboka pitanja zbog kojih su te fantazmagorične i apsurdne priče opstale stoljećima, obasjavajući pritom i mnoge suvremene teme, kao što je propitivanje uloge koju same žene igraju u vlastitu podčinjavanju. Žena za nju nije, naime, idealizirana figura, nego slojevito biće u kojem se vrtlože snažni, katkad proturječni nagoni. Kao što piše u Gospodarici kuće ljubavi, u kojoj se tema vampirice isprepliće s Uspavanom ljepoticom: “Ona je duhovima opsjednuta kuća. Ne pripada sama sebi.” (Iz predgovora Petre Mrduljaš)