POVIJEST UTOPIJA

O knjizi POVIJEST UTOPIJA

Utopija je dugo bila drugi naziv za nešto nestvarno i nemoguće, suprotstavljene "zbiljskomu" svijetu. A zapravo nam upravo naše utopije čine taj svijet podnošljivim: u gradovima i velebnim zdanjima o kojima sanjaju ljudi naposljetku i žive. Što više reagiramo na okolinu i preinačujemo je po nekom modelu, to više živimo u utopiji; no u slučaju rascjepa između stvarnog svijeta i nadsvijeta utopije postajemo svjesni uloge koju volja-za-utopiju ima u našim životima, pa utopiju počinjemo smatrati odvojenom realnošću. Upravo je ta odvojena realnost utopije predmet istraživanja ove knjige - utopija kao svijet po sebi, podijeljen u idealne države, sa zajednicama okupljenima u ponosne gradove, neustrašivo usmjerene ka ostvarenju dobroga života.

Lewis Mumford, američki povjesničar i sociolog urbanizma (Flushing, 19. X. 1895 – Amenia, 26. I. 1990). U svojim se ranijim radovima bavio američkom arhitekturom, umjetnošću i urbanim životom, koje je interpretirao u širem društvenom kontekstu (Brownova desetljeća: studija umjetnosti u Americi, 1865–1895 – The Brown Decades: A Study of the Arts in America, 1865–1895, 1931., i dr.). Znatan su ugled stekla njegova djela u kojima je analizirao učinke razvoja tehnologije i urbanizacije na ljudska društva kroz povijest. Kritizirao je suvremenu arhitekturu i urbanizaciju te smatrao da suvremena tehnika omogućuje i drugačije prostorno organiziranje, humaniju životnu ekologiju (npr. koncepcije »nevidljivoga grada« ili »grada vrta«). Od 1931. do 1963. pisao je kritike o arhitekturi i urbanističke komentare za časopis The New Yorker. Značajnija djela: Tehnika i civilizacija (Technics and Civilisation, 1934), Kultura gradova (The Culture of Cities, 1938), Grad u povijesti (The City in History, 1961), Mit o stroju (The Myth of the Machine, I–II, 1967–70). (enciklopedija.hr)