TARARA - MAORI I HRVATI NA NOVOM ZELANDU

O knjizi TARARA - MAORI I HRVATI NA NOVOM ZELANDU

TARARA je riječ novozelandskih Maora koja označuje Hrvate, pripadnike etničke skupine s kojom su Maori bili u bliskome “dodiru“ krajem 19. i početkom 20. stoljeća na novozelandskim kopalištima kauri smole. Maori tom riječju označuju i zemlju iz koje su Hrvati došli u Aotearou (Novi Zeland) pa se tako na maorskom zemljovidu, između Italije, Austrije i Mađarske nalazi zemlja Tarara. Neobični “susret” Hrvata i Maora, uglavnom Dalmatinaca i pripadnika maorskih plemena Te Aupouri, Ngati Kuri, Ngati Kahu i Te Rarawa, odisao je u početku nesporazumima, strahovima i podsmjesima, i počivao je na teškome radu i kolonijalnoj eksploataciji Novog Zelanda. Postupno taj je ”susret” prerastao u stvaranje maorsko-hrvatske zajednice u Novom Zelandu.

”Senka Božić-Vrbančić analizira različite materijale, od dokumenta, pisama, poezije, dnevnika, fotografija, filmova, prikaza u muzejima, usmene predaje, životnih priča itd. kako bi ukazala na fluidnost i ambivalentnost maorsko-hrvatskoga identiteta u Novom Zelandu, ali ujedno i na širi društveno-povijesni kontekst koji je omogućio i oblikovao njihov „susret“. Raspon analizirane građe je zadivljujući, a etnografski pristup autorice, inspiriran suvremenim postkolonijalnim, feminističkim i kritičkim teorijama, nudi antiesencijalističku kritiku identiteta te ukazuje na nelinearnost i političku dimenziju prošlosti koja još uvijek oblikuje povijesnu sadašnjicu” (Sara Ahmed, Sveučilište Goldsmith, London).