ŠTO NAKON DISTOPIJE?

About the book ŠTO NAKON DISTOPIJE?

Autor istražuje dvadesetprvo stoljeće kao ”stoljeće distopije”. Za razliku od dvadesetog stoljeća, koje je unatoč stvaranju mnogih klasičnih distopijskih priča još uvijek njegovalo nadu u bolju budućnost, u našem stoljeću utopijski imaginariji alternativnih društvenih uređenja gotovo su nestali. Stoga, ključno pitanje, prema autoru, glasi: o čemu se razmišlja u dvadesetprvom stoljeću, a bilo je ”nezamislivo” za dvadeseto stoljeće? Kroz razne narative, od književnih i filmskih do političkih, autor istražuje kako se distopija pojavljuje kao simptom traume uzrokovane gubitkom “općeg dobra”.

— prof. dr. sc. Tomislav Pletenac, Sveučilište u Zagrebu

Utopija i distopija izviru iz iste traume - gubljenja, otuđivanja općeg dobra (neka vrsta neprestane ‘primitivne akumulacije’). Dok se u prošlosti ‘opće dobro’ (commons) pojavljivalo u raznim pred-utopijskim vizijama obilja, danas se to to obilje pretvara u oskudicu. Oduvijek je bilo nešto distopijsko u utopiji ili obrnuto, međutim danas prevladava mišljenje da svaka utopija vodi u neku vrstu totalitarizma, tj. distopiju. Stoga je relevantnost teme iznimna upravo za današnji kontekst, kada je jedno od ključnih pitanja kako za znanost tako i šire: živimo li u distopiji i što nakon nje?

— prof. dr. sc. Marko Lukić, Sveučilište u Zadru

Mario Vrbančić je redoviti profesor na Odjelu za anglistiku Sveučilišta u Zadru. Doktorirao je 2005. na komparativnoj književnosti Sveučilišta u Aucklandu, Novi Zeland. Objavio je veliki broj radova koji se bave književnosti i filmom u širem društveno-političkom kontekstu, uključujući i dvije knjige: Lacanian Thing: Psychoanalysis, Postmodern Culture, and Cinema. (New York: Cambria Press, 2011), i u koautorstvu Hitchcockijanski pogled (Jesenski i Turk, 2017).