PRODOR

O knjizi PRODOR

Iz glosarija:

miopa
Ova se biljka u pravilu može naći u svakoj šikari, a rasprostire se puzanjem poput klasičnih penjačica, od kojih se razlikuje po trnjem načičkanim izdancima, sklonim iskorištavanju ma i najmanje šanse da se zabiju u tkaninu ili sočno meso, neovisno čije. Pri ubodu trnje se lako oslobađa izdanka i ostaje u mesu nositelja sve dok ga se on ne riješi. Bodlje u sebi nose spore, paje na taj način miopa zapravo razmnožava. Čin uboda je dakle seksualni čin, rekli bi šali skloni gnomi, koji ovu biljku sade oko svojih nastambi, koristeći ju kao svojevrsni detektor, jer bolni “Jao!” čuje se nadaleko, naročitomu noćnoj tmini i tišini.

Gulrum
Gnomski bog plodnosti, erotike i strasti. Prema raširenom vjerovanju, Gulrum svakih sto godina siđe među gnomske smrtnike i “uz pomoć” jednog od njih oplodi gnomsku djevicu. Stoga je u mnogim plemenima raširena obredna defloracija. Mali je problem što po istome predanju Gulrum pritom svaki put mijenja mjesto pojavljivanja, godišnje doba, pleme itd. pa se oko procjene gdje i kad se to zbiva gotovo nitko ne slaže. Svako se pleme povodi za vlastitim nahođenjem, što nikog posebno ne smeta, a u svakom slučaju značajno povećava gnomsku populaciju.

riječni pijukavac
Ova poprilično rasprostranjena močvarna ptica zapravo je dobila ime po tužnom pogledu, a ne po glasanju. Točnije, njezin je pogled u tolikoj mjeri sukladan s glasanjem, da promatrač “čuje” glasanje čak i kad se ono uistinu ne događa. Vjerojatno je to jedan od razloga što ova ptica gotovo da i nema prirodnih neprijatelja.

Ilvion
Bog zaštitnik lopova. Predanja kazuju da je Ilvion bio smrtnik koji je na nepoznat način okrao jednog od Bogova, dok je ovaj općio s prelijepom smrtnicom, pa je zbog toga promoviran u red nesmrtnih. Predanja se razilaze oko imena llvionove žrtve. Jedna od brojnih grupa autora tvrdi da je okraden gnomski Bog Gulrum, kome je Ilvion podmetnuo vlastitu ljubavnicu. Još u ranoj mladosti, naime, vračara mu je prorekla mjesto među zvijezdama, ako “okrade božansko međunožje”. Druga grupa autora, gotovo isključivo gnomske provenijencije, sa smiješkom odbija ozbiljno komentirati tu “evidentnu budalaštinu” tvrdeći da “tko krade, taj i laže” pa su lopovi po svojim iskazima najsličniji "... lovcima i ribičima i ne bi čudilo da jednog dana izvole izjaviti kako je netko od njih okrao i samog Svevišnjeg...”
Ostale grupe autora uglavnom se bave promišljanjem načina na koji je okraden, sad, da li Gulrum, ili neki drugi Bog, ostaje sasvim nevažno.